prva strana

Nedelja, 5. Maj 2024.

Revija KOLUBARA - Februar 2003 > kultura

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

prošlost

mediji

izbor

kultura

pisma

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

knjige

Sveobuhvatna i istančana povest

(Radovan Popović: Princ pesnika - životopis Branka Miljkovića, Niš, 2002)

Radovan Beli Marković

Nadahnut i vešt u upornom i savesnom tkanju

, Radovan Popović je, u zemlji gde se sve brzo zaboravlja, stekao glas pomnog i pouzdanog tragaoca za naoko sitnim činjenicama koje, same za sebe i u krajnjem zbiru, rasvetljavaju mnogi književni slučaj i evokuju živote onih koji su sa Sudbinom igrali va banljue i, tako, u Pamjatniku našem zaslužili mesta. Kako vreme bude bude prolazilo, Radovanova Žitija prvonačelnih spisatelja srpskih uzimaće se kao jedna velika Starostavnica o tragičnoj lepoti poroka knjigopisanija i o „hoždeniju po mukah” onih koji hotijahu da Božiji dar koriste po svojoj volji.

Svaka je Radovanova knjiga jedan sunčev zrak, prosinuo kroz tuste oblake (samo)zaborava, s tim što nam je, uprkos činjenica tvrdoj neumoljivosti, ostavljeno da slobodno tumačimo pročitano i da sami u tu potku utkivamo i iz svojih zamišljanja poneku šaru, pa se, u takvom čitanju, svaki od ovih životopisa književno osamostaljuje, ukazujući se kao nekakav od bolje vrste roman, u kojem pisac svoj stav ne nameće.

Suprotno duhu „udešavanja činjenica”, Radovan Popović iznaša činjenice u presnom, a, gdešto, i u krvavom stanju, ali to nikako ne presenjuje oreole oko prosveštenih glava, no većma ukrepljuje najodabranije naše osećaje glede onih ponad kojih bejaše jedino nebo, a reč je o Isidori, Andriću, Crnjanskom, Dučiću, Meši, Desanki... i mnozini pročih, čije u ovom času nespominjanje, osim sažimanja oracije, nema drugi razlog. I ova knjiga, „Princ pesnika”, pročelju svom teško da bi mogla namreti tačnijeg i lepšeg naslova, ni „meždu koricami” više i pouzdanijih podataka o Pesniku koji se je, za zemnog svog bivanja, nalazio suviše visoko, da bi ga mogli dobro čuti i razumeti oni koji vek provađahu samo svoja posla sviđajući i preda se gledajući, kako bi na vreme smotali ono što bi, ako Bog i sreća dadne,nekom ispalo iz džepa.